Ne da mi Bog drugačije..
Zlato moje, nađi novu ljubav, novo nebo i niko neće znati šta je s nama bilo. 😉
Zlato moje, nađi novu ljubav, novo nebo i niko neće znati šta je s nama bilo. 😉
Sam Bog zna da nisam želeo u nju da se zaljubim. Nisam želeo ni u koga da se zaljubim. Ali eto, sam Bog zna da sam se zaljubio. 😉
Ne znam za tebe, ali sa sigurnošću mogu reći da ti meni užasno nedostaješ… Prošli su dani, mjeseci, pa čak i godine, ali svaki dan, svaku noć kao se ponavlja isti film… Fališ mi, mili, fališ toliko da boli… Još uvijek se srećemo tu negdje između neba i zemlje – u snovima, a ja žalim…
Kakvaa Julija kakav Romeo, niko se nije tako volio. I niko nikad’ neće, dok Miljacka voda teče.. 😀
“Onda sam ju pogledao u oči. Nije sretna, ja nisam taj. U njenim očima nema sjaja dok je pored mene. Odlučih da ju pustim. Nekad smo bili sretni…bar ja sam bio sretan. Volio sam ju više od svega, bio sam spreman na sve. Mogao sam joj dati sve, samo da je htjela… A nije. Želio…
“I neću više nikome pričati o nama. O pijanim pozivima. O tvojim naglim promjenama raspoloženja. O tome kako oboje u tišini koja nastaje mislimo na isto…Da nedostajemo jedno drugom. Nikome više neću prepričavati naše razgovore. Suviše su kratki, suviše su posebni i šifrovani, da bi ih drugi razumjeli. Od danas si ti samo moja, najdivnija…
“Nije znala zašto je navečer plakala. Tragala je za odgovorom, ali bezuspješno. Nije bila njegova, možda nikad i neće biti. Možda je sve umišljala… ali uvijek je bila takva. Vidjela je nadu, tamo gdje je vjerovatno nije nikad ni bilo. Nadala se, sve do dana kada je shvatila da je on svoju sreću našao negdje…
A možda se nije baš toliko trudila, jer je osjećala da njemu nije stalo.. Ma verovatno i da nije, možda je bila samo još jedna prolazna priča u njegovom životu, ne znam, nikada to nije ni znala sa sigurnošću. Nije razumjela zašto ne može zaboraviti, iako to između njih nije ličilo na ljubav. Pitala se…
Ulice vole ratnike, ulice sude, ulice te zovu, kada nigdje nikoga nemaš. Gledaj u lice ulice vidjet ćeš suze druže vidjet ćeš da odavno tu sreće nema.
A sjećam se svega. Pamtim svaki tvoj pokret dok pališ cigaretu i povlačiš onaj prvi dim. Pamtim onu našu klupicu u parku. Pamtim onaj tvoj pogled kad želiš samo da me zagrliš i okončaš svađu, ali nećeš da se predaš. Takav si oduvijek. Tvrdoglav. Dobro se sjećam kako se svjetlost savršeno prelivala preko tvog lica,…